Kada sam pročitao da se u Osijeku otvara pizzerija s riječi napoletana u nazivu istovremenu su se nad mnom nadvile dvije sjenke oprečnih boja — uzbuđenja i sumnje.
Godinama sam gost zagrebačke O’Hare, od vremena kada nije bilo napoletane (jeli smo divna rebra i krilca nekada tamo), pa do trenutnog stanja kada su postali — pizza hram Hrvata — i uvijek sam žalio što u Osijeku nema pizzerije sličnog kalibra.
Ventidue je mlad restoran, otvoren prije nekoliko dana ili tjedana. Pri ulasku me je ohrabrilo kada sam vidio peć (mislim da je talijanska marka Izzo u pitanju) koja drži temperaturu od cca. 460-480 C stupnjeva (kako su nam i potvrdili nekoliko minuta kasnije), koliko je potrebno napoletani da bude savršena.
Interijer prati tu talijansku priču, malo je nedorečen, ali ugodan i prozračan. Glazba je isključivo talijanska, nije nametljiva, ali subjektivno, nisam ljubitelj tog tipa glazbe. Osobno bih promijenio tanjure koji se nikako ne uklapaju, prešareni su i jednostavno ih ne vidim kao dio ove priče.
Vizualni identitet je dobar, sviđa mi se kombinacija zelene i pink boje, tipografija je sigurnjak, malo na valu wide sans-serifnog trenda. U znaku ne vidim potrebi za tankim linijama koje čine rub pizze, jer se na malim rezolucijama utopi u znak.
Karta jela i pića je na žalost plastificirani A3 format s pomalo neobičnim rasporedom i separacijom elemenata. Jelovnik* je jedan od minusa, jedna pizzerija ovog cjenovnog razreda si ne bi trebala dopustiti jelovnik koji izgleda kao da na osječkoj autopiji naručujem janjetinu.
Pizza Margherita
Tu su manje-više svi sastojci koji su potrebi da pizza bude napolitana — mozzarella fior di latte (kravlje mlijeko), trenutno nema mozzarelle *di bufala (*bivolje mlijeko), san marzano rajčica i još jedna vrsta koju koriste za umake (ne znam zašto), parmezan, sviježi bosiljak i maslinovo ulje.
Ono što je meni najveći minus je tijesto. Moje amatersko znanje o napoletani bilo je dovoljno da vidim kako se ne prate preporuke ili točnije, pravila, udruge Associazione Verace Pizza Napoletana i kako je ime napoletana poprilično nategnuto u nazivu restorana.
Tijesto nije ni nalik tijestu koje napoletane imaju, nedostaje ta mekoća, taj divni rub s leopardovim uzrokom i duuuga fermentacija tijesta gdje mu se udahne život. Rekao bih da se ovdje radi o klasičnom tijestu za pizzu, što možete vidjeti na slikama. Uz sve to kronično nedostaje soli u tijestu.
Pizza Capricciosa