Goru crnu posadi mi nad grob,

Vječnom maglom goru prekrij,

Blijedom haljom maglu zavij,

Krvlju crvenom halju zalij.

Oku živom ne daj cvijeta da vidi,

Što za poklon Ona uzgajaše za me.

Spokoj vječni do davno nek ga ljubi,

Kad laticu zadnju drskost nagubi.

U rane moje blagodušne vrtove zasadi,

Glog kroz gvozdinu neka se vine k ponoru,

Kostima bijelim zelen bršljan neka bude skut.

A jeziku crna zmija nek’ pronađe put.

U oči moje; posadi mi ružu.

Zadnja kap rose nek zamori dušu.