1. siječnja 2022. — by Foodara

Foto: Mario Romulić

Foto: Mario Romulić

Slavonsko-srijemski podolci su skoro zaboravljena autohtona sorta goveda koja se polako ali sigurno vraća na scenu. Njihova “mana” je to što nisu prilagođeni za ekspresnu proizvodnju. Naime, treba im barem dvije godine do zrelosti. I tu počinje naša priča...

Podolac je na naše prostore, Slavonije, Srijema i Baranje, došao poprilično davno — prije 2000 godina s rimskim legijama. Preko zastupljenosti od 90% u Slavoniji polovicom 20. stoljeća, do 500-tinjak grla u 2021. godini. Trebalo nam je manje od pedesetak godina da ga dovedemo na rub postojanja.

Što je problem? Mehanizacija i produktivnije sorte goveda polako su tiskale podolce van slavonskih domaćinstava kojima su stoljećima služili kao pomoć na njivama, za vuču kola, i naravno kao hrana na stolu.

Tema podolca i njegovog povratka u restorane — točnije spektakularnog povratka podolca u Citadelu (Vardarac) — iskrsnula je u razgovoru s fotografom Mariom Romulićem prilikom lansiranja nove stranice TZ Općine Bilje—Kopački rit.

Foto: Mario Romulić

Foto: Mario Romulić

Kako još nisam isprobao famozni perkelt od podolca o kojem svi pričaju od Vardarca do Zagreba, uputili smo poziv-dva kako bismo provjerili imaju li na meniju jelo, dobili potvrdan odgovor i zaputili se iz Didinog konaka prema Citadeli.

Uz rakijicu i hosu lepeš utukli smo vrijeme do dolaska perkelta na stol. Miris baranjske paprike, pržene slanine i svježeg sira u zraku ispreplitao se s mirisom perkelta.

Chef Vlatković priprema perkelt od podolca — Foto: Mario Romulić

Chef Vlatković priprema perkelt od podolca — Foto: Mario Romulić

Dok smo uživali na svim razinama u ovoj baranjskoj gozbi, chef kuhinje Igor Vlatković i kuhar Sebastijan Lazar pozdravili su nas i ispričali kako je posjećenost restorana iznimno porasla od uvođenja podolca. Objašnjavali su nam sve izazove s kojima se susreću kada je riječ o dolasku ove namirnice na jelovnik.

Plan za podolca

Perkelt od podolca s domaćom tjesteninom, svježim sirom i hrskavom slaninom — Foto: Mario Romulić

Perkelt od podolca s domaćom tjesteninom, svježim sirom i hrskavom slaninom — Foto: Mario Romulić

Koliko će trajati ova priča ovisi o tome koliko goveda mogu imati na lageru za restoran.

Važno je napomenuti da restoran sam uzgaja podolce. Ako pričamo od modelu s njive na stol, ima li išta vjernije od ovoga? Uz to, goveda su gotovo 12 mjeseci na slobodnoj ispaši.

Kada je riječ o ovako ekskluzivnoj namirnici postoji nekoliko problema s kojima se susreću restorani koji ju nude, a najveći je kako maksimalno iskoristiti pola tone mesa i odati poštovanje toj veličanstvenoj životinji ne bacanjem ostataka.

U perkelt idu samo najkvaliteniji komadi mesa — kaže Igor — a dok on to priča zamišljam kako bi steakovi od ovog goveda, s obzirom na intermuskularnu masnoću, bili sočni, meki i slasni.

Komadi mesa u perkeltu bili su upravo takvi — slasni. I premda smo kod Viktora u Didinom konaku pojeli obilan doručak, nismo se mogli zasititi ovog jedinstvenog jela.

Perkelt od podolca s domaćom tjesteninom, svježim sirom i hrskavom slaninom — Foto: Mario Romulić

Perkelt od podolca s domaćom tjesteninom, svježim sirom i hrskavom slaninom — Foto: Mario Romulić

Premda je podolac skroman proizvodnjom mlijeka i daje 600 - 1200 ml, u nekoj ekskluzivnoj varijanti zamišljam svježi sir od podolca uz domaće tijesto. Budući da talijanski mediteranski bivol proizvodi 1200 - 1800ml mlijeka, možda ova ideja ni nije tako nemoguća. 😅