Njezine ruke nježnošću odišu, A pogledi miluju i liječe.

Njen glas tješi, a zagrljaj je kao štit, Kad treba od noćnih bića tebe malog junaka obranit'.

Tu je za strpljenje, i sve što ti odrasli ne mogu dati, Kod nje ćeš se skriti kada nešto smuljaš tati.

Dok tvoje male nožice preskaču vrelu lavu, Od toga će uvijek napravit proslavu.

A kad ručice gole idu na najvećeg zmaja, Biti će i tu, kod tog veeelikog okršaja.

Sjeti se, pa kad letiš i kad padaš, ponovi ovu rečenicu tada:

Ne moram se brinuti, jer moja baka je Nada!

<aside> 🥁 Draga Nadice, cijeli naš život prolazimo kroz razne uloge i nosimo ih što ponosnije i bolje možemo. Došlo je vrijeme za jednu novu ulogu—ulogu bake. Sve znaš, raširi svoja lijepa krila i poleti prema tome.

</aside>