Foto: Foodara
Fokusom na moderne tehnike, a da pritom lokalne namirnice ne izgube svoj duh, Restoran Josić je pokazao da se ne treba bojati novog, već da novo treba prigrliti i prilagoditi svojoj regiji.
Foto: Foodara
Uvodni couvert je pokazao da se okusi palente i paprike vole i daju uvertiru za ono sto slijedi nakon toga.
Prepustili smo se kuhinji i njihovom odabiru degustacijskog slijeda.
Foto: Foodara
Roast beef carpaccio s rukolom i suhim vrganjima je uvijek pogodak, premda bih osobno volio osjetiti odmah džem koji je malo zatrpan ispod salate. Gljive treba malo obogatiti, ili ih rehidrirati, jer malo na ovaj način ispadaju iz priče.
Foto: Foodara
Gusta juha od lisičarki je jedno od jela po koje bih se vratio na samostalni obrok. Odlična tekstura, aromatizirano sjeme gorušice koje kada se zagrize eksplodira u ustima. Kada tome dodate mali paketić iznenađenja u obliku cvijeta soli, jelo jednostavno postaje potpuni užitak.
Foto: Foodara
Raviol punjen telećim repom, umak od ricotte, krema od rajčice i peršina vjerovatno je smjer kojim restoran planira kročiti ubuduće. Definitivno jedna od zvijezda u usponu. U raviolu mi nedostaje glavne namirnice, okusa telećeg repa. Ali, ovo jelo je pobralo velike simpatije za stolom.
Foto: Foodara
Glavno jelo je po vjerovatno najmekši komad teletine koji sam ikada jeo. Meso se doslovno topi u ustima, pave od krumpira je upravo ono sto sam na početku pričao o modernizaciji kuhinje. Hrskavost pavea, meko meso i još živo povrće u ustima stvara igru tekstura i okusa. Pobjeda!
Foto: Foodara
Subjektivno, desert je bio relativno najslabija karika ovog odličnog slijeda. Kolač s preljevom od karamele, džem (ne sjećam se od čega) koji je dao sasvim dobru dozu kiseline slatkoći ipak nije nešto što sam očekivao na kraju ove priče.
Reinterpretacija taški kao raviola bi bio puno bolji izbor, jer je restoran nadaleko poznat po njima.
Foto: Foodara