Foto: Foodara
Jedna od žila kucavica svakog grada je njegova tržnica, a u Osijeku je ona poznata kao ‘pija’. Osim što se na njoj mogu pronaći vrhunski domaći proizvodi iz OPG-ova Slavonije i Baranje, ovdje se krije i gastronomsko blago poput Pečenjarnice Arena. To je mjesto koje generacijama nudi jedne od, možda ne najboljih, ali svakako najnostalgičnijih bureka, savršenih za jutro prije ili poslije cjenkanja s prodavačima, ili za uživanje u ‘old school’ pljeskavici.
No, ovo nije priča o Areni…
Buffet je riječ na koju sam gotovo zaboravio, ili sam se sjećao tek jednog na ulazu u robnu kuću, gdje se uvijek osjećao miris cigareta i konjaka kada bih kao dijete išao po kruh, mlijeko, parizer i meku stošu — u to vrijeme djeca su smjela kupovati cigarete roditeljima 🤫.
Chefa Sašu Vojnovića upoznao sam kada se vratio u Osijek i započeo svoju priču u Hotelu Lug, gdje je kuhao vrlo zanimljiva jela. Priču o jednoj vinskoj večeri možete pročitati ovdje.
Kada sam na Instagramu vidio da je Saša, koji već neko vrijeme ne kuha u restoranu Hotela Lug, objavio fotografiju logotipa na kojem piše buffet Sloboda u plavom rombu, odmah me podsjetilo na vremena koja su prošla, uključujući onaj buffet o kojem sam ranije pisao. Bio sam vrlo iznenađen.
Prije svega, jer mi se čini da je Saša, nakon svih peripetija i traženja, pronašao jedan mali, simpatični lokal koji će voditi na svoj način, gdje možete vidjeti osobu koja kuha i uspostaviti prijateljski odnos, ovisno o učestalosti vaših dolazaka.
Za početak, radno vrijeme je (ne)obično, od 7:00 do 14:00 sati, baš kao nekada. Iskoristio sam tu činjenicu i spojio jutarnji sastanak s brunchom u Slobodi.
Foto: Foodara
Dok sjedite ispred i upijate atmosferu, slušate cijene čarapa i gaća, gledate kako pada cijena dresova Modrića i uživate u svemu zanimljivom što pijaca nudi tijekom prijepodneva, osjećate se nekako povezano s tim živim organizmom.
Čim uđete, ispred vas je kuharska postaja gdje vas dočekuje nasmijani Saša i svježe namirnice koje se pripremaju pred vama.
Foto: Foodara
Interijer Slobode uređen je minimalistički, ili možda bolje reći socrealistički, u skladu s vremenom na koje podsjeća. U malom prostoru dominira svima poznata plava socijalistička boja na zidovima, prekrivenim malim pločicama, te jednostavni smeđi kožni separei. Još da su uspjeli pronaći stolove kakvi se još ponegdje viđaju na Jadranu u starim hotelima, to bi bio pun pogodak.
No, ovdje smo zbog hrane, ne dizajna interijera.